Origanum vulgare

Niska, grmolika trajnica iz obitelji mente, origano dolazi s Mediterana i zapadne Azije.

Jedan od najpoznatijih začina mediteranske kuhinje, a često se povezuje s mažuranom zbog sličnog izgleda i okusa. Iako je korišten u većine talijanske kuhinje, na sjeveru preferiraju mažuran više nego origano. 

OKUS

Origano je biljnog, aromatičnog i paprenog okusa, s nagrizajućom i limunastom notom.

UPOTREBLJAVAJU SE listovi, cvjetovi.

KUPOVINA I ČUVANJE

Može se kupiti u staklenicima ili bolje opremljenim supermarketima. Kako biste ih osušili, stabljike berite nakon što su se formirale glavice cvijeća i objesite ih na prozračno, suho mjesto. Sastružite listove i čuvajte ih u vakumiranoj posudi.

U supermarketima origano je dostupniji u sušenom obliku. Tako može trajati godinu i više dana.

UPOTREBA U KUHINJI

Origano je postao osnovni sastojak u većini talijanskih jela, posebno tjestenini, pizzama i pečenom povrću. Grci ga najradije koriste za souvlaki, pečenu ribu i grčku salatu.

Njegov jak okus dobar je uz grilana jela i punjenja, marinadama, složencima od povrća, pa čak i hamburgerima. Također aromatizira ulja i ocat.

U Turskoj se koristi za mariniranje mesa, pogotovo janjetine i teletine, a poslužuje se uz kebab kao umak s paprikom, solju i paprom. 

Grančice mažurana ili origana stavljene na ugljen daju fini okus onome što se peče.

DOBAR JE s inćunima, artičokama, grahom, kupusom, mrkvom, cvjetačom, jelima od sira, piletinom, kukuruzom, patkom, patlidžanom, jajima, ribom i školjkama, janjetinom, gljivama, lukom, svinjetinom, krumpirom, peradi, špinatom, bučom, slatkim papričicama, rajčicama, teletinom, srnetinom.

DOBRO SE KOMBINIRA s bosiljkom, lovorom, čilijem, kuminom, češnjakom, paprikom, peršinom, ružmarinom, kaduljom, rujom, majčinom dušicom.